Darija Žilić
Rođena 1972. u Zagrebu. Školovala se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest/komparativna književnost). Piše poeziju i kritiku, prevodi s engleskog i slovenskog.
Dugogodišnja voditeljica programa „mama čita“ u Multimedijalnom institutu u Zagrebu. Objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, te brojne intervjue ( Zarez, Treća, Kruh i ruže, Balcanis, Feral tribune, Vijenac, Književna republika, Filozofska istraživanja, Riječi, Nova Istra, Tema, Poezija, e novine, na Kulturpunktu hr., časopis Agon).
Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski i engleski jezik.
Objavila:
- Grudi i jagode, pjesme, AGM, Zagreb 2005.
- Pisati mlijekom, zbirka ogleda o suvremenom pjesništvu, Altagama, Zagreb 2008.
- Grudi i jagode, pjesme www.elektronickeknjige.com 2009.
- Pleši, Modesty, pleši; poezija; Algoritam, Zagreb, 2010.
- Muza izvan geta; ogledi o suvremenoj književnosti; Biakova, Zagreb, 2010.
- Paralelni vrtovi; intervjui sa piscima, znanstvenicima i aktivistima
iz Hrvatske i regije; Shura publikacije, Opatija 2011.
- Nomadi i hibridi, ogledi o književnosti i filmu, Biakova, Zagreb, 2011.
- Tropizmi, ogledi o pjesničkim knjigama, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
Nagrade:
- Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu "Muza izvan geta", kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini)
- Nagrada Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. (za zbirku "Pleši, Modesty, pleši").
Dugogodišnja voditeljica programa „mama čita“ u Multimedijalnom institutu u Zagrebu. Objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, te brojne intervjue ( Zarez, Treća, Kruh i ruže, Balcanis, Feral tribune, Vijenac, Književna republika, Filozofska istraživanja, Riječi, Nova Istra, Tema, Poezija, e novine, na Kulturpunktu hr., časopis Agon).
Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski i engleski jezik.
Objavila:
- Grudi i jagode, pjesme, AGM, Zagreb 2005.
- Pisati mlijekom, zbirka ogleda o suvremenom pjesništvu, Altagama, Zagreb 2008.
- Grudi i jagode, pjesme www.elektronickeknjige.com 2009.
- Pleši, Modesty, pleši; poezija; Algoritam, Zagreb, 2010.
- Muza izvan geta; ogledi o suvremenoj književnosti; Biakova, Zagreb, 2010.
- Paralelni vrtovi; intervjui sa piscima, znanstvenicima i aktivistima
iz Hrvatske i regije; Shura publikacije, Opatija 2011.
- Nomadi i hibridi, ogledi o književnosti i filmu, Biakova, Zagreb, 2011.
- Tropizmi, ogledi o pjesničkim knjigama, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
Nagrade:
- Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu "Muza izvan geta", kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini)
- Nagrada Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. (za zbirku "Pleši, Modesty, pleši").
Žene u šesnaestom stoljeću
Kako su živjele žene u vrijeme Elizabete,
jesu li imale zasebnu sobu,
jesu li bile čuvarice konja u kazalištu
blizu Londona ili su samo pjevale
balade svojoj djeci? Jesu li im govorili tad
da pisanje pjesama zamaglit će im ljepotu
otjerati udvarače, pa će ostati same?
Koliko je žena u šesnaestom stoljeću
rasipalo vrijeme, tonulo u tamu i bunilo,
tek kad su im umrli muževi, kad
je nestalo hrane, počele su pisati
konačno – imale su opravdanje;
pisale su i prodavale doduše slabašne
romane, bez kojih ipak mi danas
ne bi čitali ni Vilette, ni Emme,
niti Frankensteine…
***
Trešnjevačko cvijeće
Prolazi tramvaj kraj Trešnjevačkog placa,
u tramvaju dijete i žena.
Gle, mama, lijes, kaže dijete,
to nije lijes, to je sanduk, tu je bilo cvijeće,
ne, nije, to je lijes, ponovi dijete,
tada zaškripi nešto, svi gledamo u čudu
i vidimo; smrskan auto, čovjek bez lica,
na njemu mrtvo trešnjevačko cvijeće…
***
Životinje na TV-u
Probuditi se usred noći i upaliti
televizor znači izložiti se nasilju
jer sigurno je tu lav koji hvata
neku nemoćnu zvjerku ili vuk koji
napada ovcu, zmija zeca…
I dok gledamo te hranidbene lance,
možemo se samo pitati, zašto netko
misli da nisu uzbudljiva široka pojila,
mirne rijeke i prazne savane…
***
Mjesečeva sonata
U mjesečevoj sonati djeca s mlijekom i
gole ceste, na cesti droti, Ruskinje,
ratnice, Ameri i njihove ljepotice,
grudi su na avionu, na Ciccollini,
Republika je žena s golim grudima,
žene su bolna, topla asimetrija –
bez jedne dojke ili s jednom, dobro
sakrivenom, na klupi, u parku,
za vrijeme dojenja…
***
Doba nevinosti
Curice pišu pjesme pune sunca,
mora, gorja, pa ih čitaju susjedima,
a svi im plješću, hvale ih, čipkasto
ih pozdravljaju, kako su pametne,
kako vješto oblikuju, kako imaju dara
i smisla, a onda kad prođe vrijeme
puberteta, otići će gosti iz salona,
nitko više neće pljeskati jer poezija
je svima herzig, svima je draga,
samo dok traje doba nevinosti,
dok jede se griz i bijela čokolada…
***
Poetesi
O, draga poeteso koja spremno
čuvaš ognjište svog doma i koja
baš sada spremaš se ostati budna
u noći i pisati pjesme,
zamisli da kroz otvorena vrata
dođu radnici, sindikati i u trenu
presude ti, odrede kaznu,
od tebe traže samo priznanje.
Ti zbunjeno govoriš nisam kriva,
ja nisam ni mrava, nisam tvornicu
ponavljaš nekoliko puta, a za to
vrijeme, oni s polica izvlače knjige
pale, ne biraju, pale vatru na kojoj
griju se ruke, vino i pjevaju se
pjesme tako drugačije od tvojih
intimnih. Zamisli, ti plačeš, pa
se crveniš, Erskine Caldwell gori,
duhan gori, Afrika nije jedino mjesto
bez kruha, a ti, ti si jedino mjesto
do kojeg su mogli doći jer nemaš
zvona, jer su ti otvorena vrata.