Faruk Šehić
Rođen je 1970. u Bihaću. Odrastao u Bosanskoj Krupi. Bio je pripadnik Armije BiH (1992 – 1995). Piše poeziju, prozu, eseje, književne kritike. Reportaže i kolumne objavljuje u magazinu Start BiH. Tekstovi su mu prevođeni na engleski, francuski, italijanski, nemački, mađarski, slovenački, makedonski i poljski jezik.
Do sada je objavio sledeće knjige i izdanja: Pjesme u nastajanju, Sarajevo, 2000. Hit depo, Sarajevo, 2003. Pod pritiskom, Sarajevo – Zagreb, 2004.Transsarajevo, Zagreb, 2006. Transsarajevo, Beograd, 2007. Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, Zagreb, 2007. Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, Sarajevo, 2008. Hit depo, Sarajevo, 2008.
Živi u Sarajevu.
Do sada je objavio sledeće knjige i izdanja: Pjesme u nastajanju, Sarajevo, 2000. Hit depo, Sarajevo, 2003. Pod pritiskom, Sarajevo – Zagreb, 2004.Transsarajevo, Zagreb, 2006. Transsarajevo, Beograd, 2007. Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, Zagreb, 2007. Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, Sarajevo, 2008. Hit depo, Sarajevo, 2008.
Živi u Sarajevu.
ja nisam čovjek iz Sarajeva
u Sarajevu
april je zaista najokrutniji mjesec
gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ
duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije
samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ
zašto ćeš plaćati vlastitom krvlju
na Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim zidovima
a ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamija
zrak je britak kao mjesec mrtvih
u kafanskim pričama rat nikad ne završava
raspoređuju se divizije među pivskim flašama
priča se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima
o krivcima i žrtvama
stoput utvrđena «istina» mjerka se nanogramskom vagom
jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca
ako je Brazil zemlja sa najviše fudbalskih selektora na svijetu
ovdje stanuje najveći broj drvenih filozofa i mizantropa
uprkos svemu što me razara i nakrivo oblikuje
i dalje učestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju
Sarajevo, nisi mi dalo ništa
izuzev svoju poeziju.
***
prolazeći pored Markala na trenutak zastah
vidio sam anđela na pijaci
sjedio je na limenom krovu štanda
ispod njega u drvenim gajbama
složene su paprike, paradajz, mladi krompir
kupus, crveni luk i zelje
stopala su mu visila sa krova
njima je ovlaš dodirivao kosu prolaznika
jednom je kupcu skinuo šešir sa glave
puhao je lagan vjetar miješajući mirise
svježeg voća, povrća, cvijeća & ribe
zavirivao je ljudima u face
odmjeravao je prodavače dok rade sa vagom
zurio u njihove natekle ispucale šake
rasplakao se ugledavši stariju ženu
kako kupi trulo povrće ispod štandova
počela je padati sitna kiša
niz latice ofarbane margarite
slijevala se blijedoplava tinta
izgledala je kao kurva sa kilom šminke
kad joj poteku suze
anđeo je raširio krila i poletio u nebo
razmišljam, ako postoji poetska pravda
anđeo će zagrnut noću
iščupati srce prodavaču što zakida na vagi
međutim, ne vjerujem
jer anđeli uglavnom poziraju
i smrzavaju se goli na freskama.
***
NA TERASI KOD DVA RIBARA
Pijane metafore
lete od tebe ka meni
za našim stolom
cvjetaju riječi
kao morske alge
stol postaje ljepljiv
slan i zelenkast
a riječi su ukusne
i jezici nam se spajaju
natekli od alkohola
borimo se sa zmajevima
pravimo vremenski strojeve
probijamo maglicu Andromede
riječi su krotke i zahvalne
i treba svaku dobro zaliti
glave su nam
u duhanskim oblacima
zavaljeni smo
u plastične stolice
kad razgovor zastane
riječi se rasipaju
u kvantni prah
poslije se otvaraju
novi fajlovi u memoriji
oči laserski sijaju
i prije nego se vratimo
u virtualne kraljevine
naručujemo dva ledena piva.
***
SVJETLOSNA POSLANICA
u staklenom jajetu
ulične svjetiljke
svjetlost se zgurila
kao fetus
na teraso jazz-bara
iznad naših glava
vise svjetlosne košarive
u biljkama svjetlost
mijenja dres i poprima
zelenu boju
toliko o svjetlosti.