Maja Solar
Maja Solar (1980, Zagreb) masterirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Na istoj katedri radi kao asistentkinja. Članica je kluba studenata i studentkinja filozofije Gerusija, škole poezije koju vodi Dubravka Đurić – AŽIN (Asocijacija za žensku inicijativu) i poetsko-političkog teatra Poetske rupe. Autorka je i učesnica performersko-poetskog programa LILITiranje (izvođenje poezije pesnikinja). Objavila je zbirku poezije Makulalalalatura (2008) za koju je dobila Brankovu nagradu (2009). Živi u Novom Sadu.
real-socijalistička fotografija
moja prva fotografija
bila je fotografija mame i tate
na mesecu
dok je mama zaljubljeno gledala u tatu, a tata nepoverljivo u mene
(kao uvek pun straha hoće li nešto uspeti)
iza je bio džinovski novogodišnji bor
koji ih je štitio od letećih parčića asteroida
u mesečastoj dimenziji
tata u kariranoj crveno-plavoj košulji
koju je valjda imao svaki muškarac sedamdesetih i osamdesetih
u jugoslaviji. mogla se videti u burdama na stranicama
posvećenim muškarcima sa imenom i prezimenom uradi sam.
mama u infracrvenoj trenerci, od materijala koji
apsorbuje sve teškoće beskrajnog davanja. mama… skrojena od besplatnog
emotivnog i kućnog rada, u papučama koje nisu à pompons.
paranoični tata, prezaljubljena mama.
tata koji se plaši da sve što je lepo ne nestane
mama koja se ničeg ne plaši nezaustavljivo postavlja šine ka lepom
imala sam sedam godina i još nisam
razvila ritual zamišljanja propadanja tokom zemljotresa.
to je inače jedan vrlo koristan ritual
u kojem se zamišlja iznenadni zemljotres i zamišljanje je
tako snažno da se oseća pomeranje prostorije
vidi se padanje polica, knjiga, zidova, urušavanje stropova,
propadanje školjke zgrade. ritual se razvija nesvesno i nekontrolisano.
ili si talentovana za to ili nisi.
koristan je, jer ako se dogodi zemljotres ti se ne iznenadiš.
sa sedam godina još nisam otkrila ovaj talenat, ali sada
znam da je moj osećaj uzbuđenja u kratkom
prostor-vremenu jednog škljoca
bio ravan socijalističkom ljubavnom zemljotresu
u kojem sam od sreće propala
u mesečev krater.
***
to besno, to voljeno
gle, kada me pitaš je li to sigurno
znamo da postavljaš neodgovorljiva pitanja
toliko skandalozna
kao kad jedemo meko kuhana jaja
masline paradajz feta sir redove vožnje
toliko vrtoglava
da odmah izbiješ moje pticoliko ja
iz vodokotlića neba
i zakačiš me na pljuvačku koja se sliva iz tvojih u moja o-usta
dok svršavaš po podmitljivom stomaku
nešto tako čudesno kao kada drvo izraste usred sobe
kako bilo šta može biti sigurno
kada se klima toliko uzjebala da će nebo pasti
kada su napadi panike kućne trenerke za svaki dan
a ploče mrtve duše koje nemaju pojma hoće li ikada zaplesati na gramofonu
kada iz nespavanja kuljaju gusenice
kada gazda može dati otkaz dok si rekao keks
bez da ga bilo koji zakon o radu pritiska
kad je verovatnoća da mleko na šporetu prekipi zdepasta
kada se može ostati bez krova nad glavom
neko te prebije samo zato što čuvaš reke
i skupljaš ih kao molitve u svežanj
kada pušim duhan iako sam mislilla da više nikada neću
kada srce može stati
na košarkaškom terenu
na nežnom ledu ljubavi
nešto tako čudesno kao kada drvo izraste usred sobe
i da. odgovor je da.
sa tobom barem još trinaest biliona godina
sigurno
***
POSTMODERNA PRIČA
mi divno živimo
jako se volimo
imamo sedmoro dece koja su nam non stop obješena o vrat
nekad nemamo šta da jedemo
posuđujemo šećer i brašno od suseda
ali se jako volimo
on me nekad prevari
prvo osjetim, onako intuitivno
a onda pročitam sve njegove mailove
i odem na sajt i izlistam sve brojeve koje je zvao
i koji su njega zvali
onda vidim da se i dalje jebe sa željkom kristinom oliverom anom
i kažem mu da to više ne radi
i zbilja se jako volimo
i divno živimo
deca su ono što nas jako vezuje
mislim, baš jako jako vezuje
ponekad razbijeno suđe
promaši njegovu glavu
ponekad udarac
koji ne promaši moju glavu
zgnječene dečje naočari
modrice uspavanih krijumčarenja
u postmodernim diskursima
mi samo glumimo dok pakujemo kofere
posle toga se opet volimo
i jebemo na našem pohovanom kauču
a deca nam večito vise kao nakit
naša divna deca
divni ukras post-građanstva
divno divno živimo
***
NEČIJA ŽENA
simone de beauvoir je žena jean-paul
sartrea
krastava žaba je žena princa
snaha. zmija je žena drvoseče, dobrog drvoseče kojemu je sve oprošteno
čim se pokaje
tess gallagher je žena raymond carvera
djamila boupacha je žena alžirske slobode
meduza FLNa
deflorisana pivskom flašom francuskih vojnika, svako ima
svoje slabosti, pa i Gospoda, a devojčice su pogane
i razvratne
toliko razvratne i toliko razvratno krive za navođenje na razvrat
saradnica u nastavi je žena fakulteta i svih njegovih logičkosti
i pravila
dubravka đurić je žena miška šuvakovića
jasna manjulov je žena slobodana tišme
šoljica je žena od čaja i kafe
partija je žena političara
gitara je mazna žena muzičara
žena je nečija žena
njeno ime se događa u poretku označenog
vandana shiva je žena ekofeminističkog bunta
eho je narcisova žena dvojnik, malo pogrešna
fenomenologija duha je hegelova žena
iako se ne zna u kojoj ulici živi gde ostavlja limunove fleke
jer nijedna ulica ne nosi ime filozofa već samo književnika i ostalih
narodnih heroja, žena živi
u republici ratnika jebača heroja
multiplikacija je žena razuma reprodukcija je žena boga
srbica je žena varvarogenija decivilizatora
srbija je žena koja uvek umre mlada i priviđa se kao
ksenija prepodobna velikomučenica
kao i sve mrtve drage
ona nije kriva
krivi su oni koji su živi
toliko čekanja i toliko
požutelosti
istrgnutih ćelija jetre
odeta je svanova utripovana ljubav
gala je žena muza pola elijara i salvadora dalija
krava muzara nabrekla stimulacija
majčinska figurina za šmrljave genije
šejla šehabović je žena koja ne želi da bude poetesa
silvija plat je žena teda hjuza, preslavna mrtva draga
sa glavom u rerni
reklama je žena zadovoljstva i sreće, čistog i belog
sve miriše
i s lakoćom je
igla je žena šivaćeg stroja za krezube dane
kapitalističke mreže
iz koje nijedna žena.riba, žena.sirena ne može izmigoljiti
suština je žena priviđanja, uvek prošla
beonjača je žena metafizike svetlosti
odgojena u ljubavi od vrednih roditelja, radnika i domaćice
detinjstvo puno iskričavih nedostataka
koji lete
lu andreas salome je žena fascinacija rilkeova frojdova ničeova
na vješalima esmeralda, stereotipna lepota u zagrljaju ružnoće
princeza i zver
da je bar pismo ubilo zgradu
kompjuter ugostio lakrdiju erotskih pravila
jezik izbrisao večno drugo
eva bahovec je žena mladena dolara
judita šalgo je žena zorana mirkovića
žena bez označiteljskog slova
ne postoji
i nije kriva
što je njena prva identifikacija u biografijama
to da je nečija žena
***
POTROŠNJA
ustala sam u pizdu materinu ustala
želela da mi je ceo život hobi
otišla u svoj FB vrt i
posadila Zebra Plant Chom Pu C. Spiralis Sunshine
fotografisala lisicu
zalila biljke
fokusirala se na slova
i pocepala sve prste na tastaturi
ustala
i nastavila da psujem
platila sve što se platom može platiti
račune hranu karte za jgsp
reciklirala
prokotrljala alaina badioua
vek-stoleće-zver
oljuštila
prosipala ponavljajuće dane u kojima se radi da bi se trošilo
svaki dan jebeno puno trošilo
i dobro sam stisnula zube
kulturno politički
da ne bih opet u pizdu materinu ustala
***
PIJACA
odeš na pijacu i tražiš pola kile
a on ti već meri 200 grama više i pita je l’ može
onda kada je već sve spakovao
vaga je uvek skrivena iza hrpe voća, da ne vidiš brojeve
i još ti tutne jabuku u ruku
i kaže
’’a ovo za takvu lepoooticu’’
i izgleda kao da si na dobitku
a kad dodješ kući shvatiš
da ti je naplatio četiri puta više
i onda si ti kriva što uvek uzmeš jabuku od zmije