Milan Dobričić
Milan Dobričić je rođen 1977. godine u Beogradu. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, grupa za Srpsku književnost i jezik sa opštom književnošću. Tokom 1999/2000. godine pohađao i završio Beogradsku otvorenu školu. Jedan je od osnivača i urednika Udruženja građana Treći Trg, koje izdaje elektronski i štampani časopis za poeziju i prozu Treći Trg (www.trecitrg.org.rs). Koordinator je i jedan od osnivača međunarodnog Beogradskog festivala poezije i knjige. Radi kao prevodilac sa engleskog i italijanskog jezika. Obavlja i posao lekture i korekture tekstova i pripreme za štampu. Poeziju i prozu je objavljivao u časopisima Student, Beogradske novine, Pančevac, Rukopisi,Istočnik,Txt, URB, Re, Contrastes, Album i Pobocza. Objavljivao je naučne radove o ranom hrišćanstvu. Objavio je dve priče u zborniku Najkraće priče 2006. (Alma, Beograd), kao i koautorsku knjigu proze Dnevnik 2000 (CSM, 2001). Objavljene zbirke pesama: Pritisak (CSM, 2002), Dovijanje(Treći Trg, 2006) i Blagosloveni gubitnici (Društvo Istočnik, 2009). Predstavnik je Srbije u projektuWordExpress. Prevođen je na engleski, francuski, poljski, rumunski, katalonski, češki, slovenački i turski jezik.
Blagosloveni gubitnici
Noge slonova Dalija zapletene u debla bukava.
Uspavani dinosaurusi lome plavi horizont.
Napušten toranj sišao na vrh kamenoloma.
Rastrzani ljudi u daljini krive bledo lice žene.
Krune se kontinenti na kori lišajive šljive.
Ciknuto vino nektar odbeglih bogova.
Vršti belutak pod trbuhom pretovarenog čamca.
Niski vetar svira o grlić flaše u ruci.
Žig zveri gospodara svud po njenom telu.
Trava se ruga katastrofi život smrti.
***
***
Stajao je sam, sa njom,
i gledao je svojim blagim očima
do kojih su uvek dopirali samo pokreti;
gledao ju je mirnu, stopljenu sa senkom.
Njegovi su pokreti sada bili laki, gurani vetrom,
njihov smisao ležao je u poljani opijenoj suncem;
i ona je bila radosna, smejala se lako,
onako kako se on,
duhoviti nemi mladić,
nikada nasmejao nije.
***
DUŠA
Skriven iza saksije
vidim ga celog:
glava pala na šaku
miruje
blago stegnute usne
bez disanja
Samo mu oči ne vidim
Skrivene su listom
koji moram da pomaknem
a ne smem
***
IGRAČ
U Park Svih Ljudi
idem rano
pronašao sam izlaz
ovo je pravo rešenje
siguran sam
Patetično je
ljudi su glupi
i neobrazovani
i zatucani su
i u zabludi
i kako su samo uporni
Ja im (kljunom) objašnjavam
levi su ovakvi a desni onakvi
sve im (kandžama) crtam
oni iznose protivdokaze
Ovoga puta ću ih ubediti
sigurno
shvatio sam put do mira
Posmatrači samo sede
onemoćali Igrači
preslabi da idu do kraja
ponekad pokušaju da utiču
podmuklo ispruže nogu
naša žustrina je slomi
oni su gubitnici
ne može njihov poraz
da nas obeshrabri
da tražimo rešenje
***
Dragoslavu Dobričiću
Rekoše
svaki čovek je ostrvo
Nije svaki
Neko je raj
neko stena
neko kamenčić
neko je čak i rt
ima vezu sa drugim
postoje grupe
arhipelag
kontinent nije daleko
Ipak je sve isto
Ništa novo ne rekoše
(avg. 2008.)