Miloš Đurđević
Miloš Đurđević (1961) studirao je pravo na Splitskom i Zagrebačkom sveučilištu, filozofiju i komparativnu književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je završio postdiplomski studij književnosti. Piše i objavljuje poeziju, književne kritike i eseje u domaćoj i inozemnoj periodici.
Objavio:
Pejzaži ili kružno traženje riječi, poezija (Pegaz, Beograd, 1989);
U zrcalu, poezija (MD, Zagreb, 1994);
Žetva, poezija (Durieux, Zagreb, 1997);
Uroš Zupan: Pripreme za dolazak travnja – izabrane pjesme, izbor i prijevod sa J. Ostijem (Konzor, Zagreb, 2001);
Podnevni pljusak, književne kritike i eseji (Pop & Pop, Zagreb, 2003);
Kupujemo bodeže – izbor iz novije hrvatske poezije, temat časopisa Riječi, 1-2/2004 (MH, Sisak, 2004); drugo, izmijenjeno izdanje pod naslovom, Rušenje Orfičkog hrama – antologija novije hrvatske poezije (VBZ, Zagreb, 2006);
Don Paterson: Izabrane pjesme / Selected Poems, dvojezično izdanje; izbor i prijevod (Hrvatski PEN Centar/Durieux, Zagreb, 2008);
Glasovi u prolazu – izbor iz suvremene svjetske poezije, uredio sa S. Petlevski (Biakova, Zagreb, 2008);
Sjene na vodi – ogledi i kritike o poeziji, eseji i književne kritike (Antibarbarus, Zagreb, 2009);
Umbrijska sunčanica i druge pjesme, poezija (Meandar, Zagreb, 2010).
Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj.
Objavio:
Pejzaži ili kružno traženje riječi, poezija (Pegaz, Beograd, 1989);
U zrcalu, poezija (MD, Zagreb, 1994);
Žetva, poezija (Durieux, Zagreb, 1997);
Uroš Zupan: Pripreme za dolazak travnja – izabrane pjesme, izbor i prijevod sa J. Ostijem (Konzor, Zagreb, 2001);
Podnevni pljusak, književne kritike i eseji (Pop & Pop, Zagreb, 2003);
Kupujemo bodeže – izbor iz novije hrvatske poezije, temat časopisa Riječi, 1-2/2004 (MH, Sisak, 2004); drugo, izmijenjeno izdanje pod naslovom, Rušenje Orfičkog hrama – antologija novije hrvatske poezije (VBZ, Zagreb, 2006);
Don Paterson: Izabrane pjesme / Selected Poems, dvojezično izdanje; izbor i prijevod (Hrvatski PEN Centar/Durieux, Zagreb, 2008);
Glasovi u prolazu – izbor iz suvremene svjetske poezije, uredio sa S. Petlevski (Biakova, Zagreb, 2008);
Sjene na vodi – ogledi i kritike o poeziji, eseji i književne kritike (Antibarbarus, Zagreb, 2009);
Umbrijska sunčanica i druge pjesme, poezija (Meandar, Zagreb, 2010).
Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj.
***
*
sjetit ću se svega gusti dim hašiša mrke kaplje
papira pepela i žara progorješe pod i strop pokrov
bez lica vapno u žilama nebeska pneuma mač se puši
siva bačva od stakla limena škatulja za jučer i
sutra bezbojna posolica prhkog pamćenja stupor
u nogama kad ustaneš sredinom dana nagni se posrni
sjeti se svega svjetlost će te pratiti sa svakim
korakom odlažeš žrvanj i žito žrtve od vode
anđeli što sipe poput božje prhuti sa svemoćnog
oklopa podneva upamti tada se mitare šuštava
krila platno i oblaci njihova su bljutava hrana
ne vide te kako stojiš i čekaš užareni rub dana
svoj grimizni kruh klizi pastorala u plavom
trbuh pliskavice tvrda koža sutona samo to
samo to možeš dobiti žuta noć na te čeka
***
*
ovih se dana ništa ne događa popodnevni i jutarnji pljuskovi
donose i odnose teške i tamne oblake oblaci upijaju i rasipaju
zrak natopljen mirisima zemlje lišća naglo izraslih trava sve
bujnijeg kipućeg žbunja koje divlja izvija se i vrišti pod
prevelikim uvijek tupim škarama omanji muškarci u potkošuljama
grbe se i smanjuju pred hujanjem tramvaja i onda potom iznova
ujednačenim sporim kretnjama potkresuju živicu kao da je to
jedino što se može učiniti kao da je to jedini način da nas
podsjete kako su naši preci upravo tako oblikovani i da se svakog
trena mogu iznova okupiti tu na bilo kojem mjestu i mahati tim
granama kao da ga pozdravljaju kao da su ga oduvijek čekali iskre
se slijevaju pod tramvajskom lirom poput tihog malenog vodopada
i nestaju u kiši kao da su blistavi zarezi na tvom rukopisu
***
*
ako telefon upravo ovog trena zazvoni
podići ću ruke jer je brujanje i zvrndanje
bilo čije i bilo čega sasvim dobra molitva
i istovjetne su prilike da bude uslišana
upravo kod njega negdje u njegovoj blizini
kamo plutaju i gdje se žele nasloniti svi
ti zvuci zastoji čekanja mislio sam da se
ne mogu prevariti i da je slika tog portala
ona koja se preklopila kada smo došli na
trg i već sam ti počeo opisivati ono što bih
upamtio pred previše vremena da me neki meni
novi stid nije zaustavio ili je to bilo tek
zbog vreline i huktanja početka kolovoza bjelina
i blještavilo izmicaše kao i uvijek trupkajući
poviše kamenih ploča borovi su šuštali premda sam
očekivao – zašto – neki prekid tog kretanja ti si
već stajala naslonjena na masivnu ogradu i gledala
prema drugim otocima a ja sam se vjerojatno još
nekoliko puta osvrnuo oko sebe ušutkan kao kad
osjetimo da netko prisluškuje naš razgovor
***
*
bio sam to ja i tamo kad su se skupili
oko njega i vikao je vikao je ja nisam oni
nisam bio nigdje ostavite me gade mi se
vaše množine kada je sve to otpočelo tamno
zlato je prezrelo i više se nitko neće zaustaviti
da pogleda na kojoj je strani talionica napukla
i hoćeš li im moći iznova prići kad jednom na
dlanovima osjetiš med i vosak kad kroz prozor jutrom
za vlažnih popodneva praštanje bude jednom strujalo
i zujalo poput nebeskih kukaca i tihog vjetra od kojeg
koža i tetive mijenjaju boju i postaju gipki i laki kao
njegovi koraci po vodi da bio sam i ja tamo drhtureći u
hitinu svog singulara sve brže i brže premećući svoje
talismane kao da su kapi mjedene krunice i htio sam htio
sam mu nešto reći nekako ga uvjeriti da je stid svetinja
potrošna poput disanja ili soli i da je strah topljiv
kao i sva bivša prijateljstva moje tijelo je moj teritorij i moj
svjedok odgovorio sam no tad već nije bilo nikog u tom vrtu čulo
se tek zveckanje prašine i bilja titravi znaci zemlje