Safija Vehabović
Safija Vehabović rođena je 14. 12. 1990. godine u Zenici, gdje završava Srednju muzičku školu i Filozofski fakultet na odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost.
Dobitnica je druge nagrade Mak Dizdar za prvi neobjavljeni rukopis poezije na manifestaciji Slovo Gorčina – Stolac 2013. U julu 2015. godine osvaja prvu nagradu na manifestaciji Ratkovićve večeri poezije – Bijelo Polje.
Poezija joj je objavljivana u zajedničkim zbirkama poezije: Izvan dometa (BiH), Musa Ćazim Ćatić (BiH), Perom za mir (Hrvatska), Garavi sokak (Srbija), u časopisima: Striptizium (BiH), Kulturters (BiH) , Lacuna (Danska), te Zmijskom jeziku (BiH).
Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih manifestacija, kao što su: Grah za Iliju Ladina, Zagrebačke večeri poezije, More na dlanu, Književnost susreta, Snježna kraljica, Zeničko proljeće, i dr.
Dobitnica je druge nagrade Mak Dizdar za prvi neobjavljeni rukopis poezije na manifestaciji Slovo Gorčina – Stolac 2013. U julu 2015. godine osvaja prvu nagradu na manifestaciji Ratkovićve večeri poezije – Bijelo Polje.
Poezija joj je objavljivana u zajedničkim zbirkama poezije: Izvan dometa (BiH), Musa Ćazim Ćatić (BiH), Perom za mir (Hrvatska), Garavi sokak (Srbija), u časopisima: Striptizium (BiH), Kulturters (BiH) , Lacuna (Danska), te Zmijskom jeziku (BiH).
Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih manifestacija, kao što su: Grah za Iliju Ladina, Zagrebačke večeri poezije, More na dlanu, Književnost susreta, Snježna kraljica, Zeničko proljeće, i dr.
DRVO LJUDI SLOMLJENOG SRCA
Kada smo se zadesili u jednom selu u Gvatemali,
u ruku si mi ćušnuo poetski začin.
Zvala sam se prosvijetljenom,
jer sam postala jednom od priležnica
Suncolikog gospodara.
Bili smo posljednji ljudi na Zemlji,
koji su koristili majanski kalendar
i vjerovali u ljubav.
Nakon nekog vremena,
lice šamana,
prestalo je sjajit,
a travka izlječenja izgubila se
u jednoj od pjesama.
Pridružujem se nekolicini seljana
i odlazim do Drveta ljudi slomljenog srca.
Na papirić ispisujem pjesmu o prapočetku,
vežem je za granu i molim
za iscjeljenje.
***
KASIDA SMRTI
Prije sedam minuta bio si živ
i slušao kasidu smrti.
Iz Tabriza je došao Šemsi
i zavrtio tvoju tkaninu.
Svemir je pun praznine,
šapat odzvanja tijelima,
slijedi misa golotinje.
Taj dan Grad Mira isijavao je svjetlošću dova,
ispunjenost sa svijetom osjećala sam tek nakon
jedinstva s tobom.
Moji identiteti su se prelamali poput sjena granja
na razastrtoj perzijskoj seržadi.
Kažeš mi:
Oči su ti dva srebrenička cvijeta,
u ovom trenutku trpe najveći genocid suza.
***
KAFKINO KLATNO
Klatno mog postojanja, njihalo je
Kafku u bešici.
U noći, kada su ribe padale s neba,
mi smo ležali u toplom domu,
ne znajući za vječnu putanju oblaka.
Ograničeni na četiri sigurna zida,
zataškivali smo beskonačnost.
Rasklopila sam kišobran i ponudila ti skrovište,
očima stranca ukazao si mi na metastazu beznađa.
***
POETICA DE LA MUERTE
Bilo je to doba zemljotresa i poplava.
Munja je osvijetlila obraz
loših pjesnika jebača
i posrnulih djevica.
Ružičasta dvadesetpetogdišnjakinja mi govori:
Život me boli.
Dušu joj liječe u četiri bijela zida;
Poetica de la muerte.
Na tajnome zadatku,
jedinu zaštitu mi pružaju tvoje
nesigurne ruke.
Kažeš mi:
Orfeus nikada neće otići sa mansarde.
***
INKUBATOR
Kao posljednji dah
Nabokovog leptira
pao si u moju priču.
Humbert ustvari bješe
infantilni književnik,
koji je znao za efekat Milka čokolade
i pjesme o nasmiješenom psu.
Ja, zamrla beba
rezimiram gradivo;
Smiještaš me u svoj inkubator,
i iz te prespektive doživljavam
preokret osjećanja.
Iskonsku čistotu nikad spoznat neće
nagrizajući beskičmenjak
i nespremna čitalačka publika...
***
ARHETIPSKA UMORSTVA
Ustat ćeš tromo u cik zore
i shvatit ćeš tada da samo si tekst u zaboravljenom opusu.
Vrijeme idealiziranja velikih junaka davno je minulo.
Zanos radi na bazi koprivina lista;
kratko i izlječivo.
No, dok ti je ruka onesviještena u mojoj
pohodimo Ozirisovu Dvoranu dvostruke pravde.
Govoriš mi:
Bijeg od stvarnosti nije bijeg, nego svijest.
***
EL-DIN
Prvo što sam opazila bile su dvije halke,
obješene na osjetljive resice,
mog čarobnog duha.
Ščeri, kaki’ ti je ovo mafijaš,
pitao me moj rahmetli djed.
To je onaj, koji kada pucneš prstima
doleti na najdužim trepavicama
i unese mir u kuću najvećeg grešnika.
Bismilahir-rahmanir-rahim,
u snu simbolizira uputu nakon zablude
i znanje nakon neznanja.
***
PRISUSTVO
Moj prozor gleda u brdo koje je nalik na
Venerin brijeg.
Zapljuskjuju ga vodopadi tvojih jagodica.
Ispod njega je zatvor.
Ima tu simbolike.
Nebeska karavana prenosi me u sigurnu utvrdu
i jedino se plašim naslova tvog dnevnika
Strah.
U očima ti se nasmija pogled.
Odgovaram prisustvom.
***
OPASNOST OD TEKSTA
Kada je Neferti zalutao u El- Hidrovu knjigu
nije znao za opasnost teksta.
Tijelo obučeno u riječi daje najbolji blud,
Slovo S sablju nosi
i daje svoj sud:
Smrtna presuda za tebe, Jozefe K,
jer si surađivao sa Raskoljnikovim;
Smrtna presuda i za tebe Umbert,
trinaest ti zaista bi nesretan broj.
U šumi znakova,
kroz Pakao i Čistilište,
svoj Raj ugledat će Dante.
Petrarka mu je najbolji drug,
obojica za ruku drže Utanpištinove djeve.
Dole, riječi, isprepletene u smutnju i dalje žive,
jer rukopisi su ti koji nikada ne gore.
***
JUTARNJI MANIFEST
Rutinski ubijam iz dana u dan;
par tako skladnih jaja, razbijam svojom čeličnom šakom,
pa ih potom slasno jedem.
Limunovu kožu cijedim
i sokom se njenim krijepim.
Niko suze ne roni,
jer poput aparata za kafu,
ja drobim i drobim.
Da bi dan sijao oreolom savršenih postupaka
cipele kreirane po posljednjoj modi
iglenom pertlom mučim,
praveći iluziju savršene mašne sa novogodišnjih paketića.
Onda odlazim na Gologtu
i vješam se o najskupocjeniju kravatu.