Rebeka Čilović
Rebeka Čilović, rođena je 08.07.1988. godine u Beranama. Diplomirani je pravnik.
Iza sebe ima objavljenu zbirku karatkih priča “Sloboda u slovu“ i zbirku pjesama “Zvonke smelosti“. Učesnik je mnogobrojnih manifestacija: Ratkovićeve večeri poezije, Dani bošnjačke književnosti u Bijelom Polju, Deseti književni susreti Muhamed Abdagić u Sjenici, Sandžački književni susreti 2010. godine u Novom Pazaru. Dobitnik je nagrade “Pjesnici sa Lima o Limu“. Uvrštena je u 10 najboljih mladih stvaraoca Crne Gore. Njeni radovi zastupljni su u mnogobrojnim domaćim i inostranim časpisima.
Član je amaterskog pozorišta u Beranama.
Živi i stvara u Beranama.
Iza sebe ima objavljenu zbirku karatkih priča “Sloboda u slovu“ i zbirku pjesama “Zvonke smelosti“. Učesnik je mnogobrojnih manifestacija: Ratkovićeve večeri poezije, Dani bošnjačke književnosti u Bijelom Polju, Deseti književni susreti Muhamed Abdagić u Sjenici, Sandžački književni susreti 2010. godine u Novom Pazaru. Dobitnik je nagrade “Pjesnici sa Lima o Limu“. Uvrštena je u 10 najboljih mladih stvaraoca Crne Gore. Njeni radovi zastupljni su u mnogobrojnim domaćim i inostranim časpisima.
Član je amaterskog pozorišta u Beranama.
Živi i stvara u Beranama.
Flert
Pružaš mi ruku
Pružam ti ruku
Govoriš svoje ime
Ne čujem te
Vidim
Polje prekriveno lišćem
Puca zemlja pod koracima
I sve se preliva u žuto
Osmjeh ti je blag
Rastajemo se
Vidim
Šišarkušu
Drago mi je što ti ne znam ime
***
Moj malo zamišljeni Bog
Kako izgleda kada se ne dočeka proljeće
A tjeraju te da bereš maslačak u ledu
Gori snijeg zaudara na čađ
Sve pustoš i muk
Nijesmo ti ostavili oči da ih puniš olovom
Ni ruke da daviš srne
Ni čizme da gaziš svilu
Dajem ti Boga malog zamišljenog
Koji se ne kači na ćošak stola
Kako stolnjak ne bi skliznuo i so se prosula
Boga ti daju slijepi da te poput štapa sačeka
Da ti ruke pridrži i da ti nûr podari
Kada zaboraviš da ti iz utrobe jad progovara
Eto ti moga Boga
***
Nasljednica prognane
Zagrizla bih jabuku koju sam hiljadama godina prije
Vidjela u tvojoj bašti
Plašim se da su mi zubi slabi
Pokušam li
Ostaću ružna
Ne znaš koliko sam puta
Poželjevši tuđe
Gubila
Snagu
Ujeda
Sada me nudiš
Šamaraš me svježe obojenom kosom
Uzimaš eterično ulje
I prosipaš ga po mom tijelu
Želiš da izbrišeš starost vremena
Ideš
Kažeš
Uzmi je
Neće te, valjda, i ovoga puta
Kazniti Bog
***
Put do pakla popločan je dobrim namjerama
Milost
Još
Još
Jedna mi je noga kraća
Kako da ubrzam hod i stignem hafiza
Sabor
Još
Još
Vidim oštar kamen
Ruka mi je vješta
Krv mi abdest pokvarila
Žalim
Još
Vidim Jordan
Opraću ruke u njemu
***
Snoviđenje
Majko
Snivam jedan isti san
Pamtiš li ga dijete
Pamtim i čujem
Koga sine
Karavane
I konja vranca
I bič koji ga razjaruje
Majko
Pa onako neosedlan
Juri pustinjom
A kada beduin stane
Da se iz bunara
Vode napije
Laka kao perce
Prišunjam se škrinji
I otvorim darove
Šta vidiš sine
Riječ
Majko
***
Sumnjičavi Niče
Pale su oči na malog čovjeka
Koji gleda u vlastite prste
Skupljene iznad ponora
Pisac sam u čijoj je sobi
Optimalna temperature spuštena na nulu
Svom zivotu dodjeljujem bludnicu
Da mi kroz nozdrve podari dah
Spuštajte glave svi
Samo oborenih pogleda
Čućete riječi
Čovjeka
Na kojeg su pale oči
Na kojeg je pao zivot
Na nulu