Tanja Stupar-Trifunović
Tanja Stupar – Trifunović, rođena u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Objavila je četiri knjige poezije i jednu knjigu priča.
Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenački i danski jezik.
Knjiga "O čemu misle varvari dok doručkuju" je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 2007/2008 i našla se u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award) u okviru kojeg je Stupar-Trifunovićeva nagrađena jednomjesečnim boravkom u Beču. Knjiga poezije ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'' nagrađena je Književnom nagradom ''Fra Grgo Martić'' za najbolju knjigu poezije u 2009. godini, u Bosni i Hercegovini.
Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu.
Urednica je časopisa za književnost umjetnost i kulturu ''Putevi''.
Živi u Banjaluci.
Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenački i danski jezik.
Knjiga "O čemu misle varvari dok doručkuju" je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 2007/2008 i našla se u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award) u okviru kojeg je Stupar-Trifunovićeva nagrađena jednomjesečnim boravkom u Beču. Knjiga poezije ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'' nagrađena je Književnom nagradom ''Fra Grgo Martić'' za najbolju knjigu poezije u 2009. godini, u Bosni i Hercegovini.
Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu.
Urednica je časopisa za književnost umjetnost i kulturu ''Putevi''.
Živi u Banjaluci.
Čuda ljubavi
Ona vodi za ruku svoga bolesnog muža svoga muža koji umire
krhkog kao vaza sklonog lomljevini sa štakom i nogom koja hramlje
Voljela ga je nije ga voljela
nije joj bilo bitno
kao kauč kao ormar
kao novine bio je u stanu s njima u rukama
godinama
Bio je tu
Tu
ali sad on odlazi rasipa se lagan je kao vazduh
kao da u ruci drži dječiju ruku
kao da mu nije žena
nego majka
a on je njen dječak
koji umire tu
Tu
u njenim rukama
Ona mu kupuje igračke štap za pecanje na proljeće
idemo skupa u ribolov
Ali ti mrziš ribolov draga
Nema veze idemo
govori
veselo
zagrcnuto
sa suzama
Idemo da lovimo velike ribe
Kupuje mu troje novina iako on čita jedne dnevne iste
dvadeset godina
kupuje mu i ostale da nadoknadi da ne propusti
da ima objektivnu sliku zbivanja u svijetu
i kod nas sad u doba krize u doba očaja i novih izbora
Obećava mu bolje uslove liječenja kada ovi drugi dođu na vlast
i bude ih briga za nas obične ljude
govori zažaranih očiju kao da vjeruje u to
govori mu puna predizbornih obećanja o izliječenju
Kao da je groznica sa televizije skliznula u nju
tu u njeno srce
Tu
a nije ga voljela istina je nije ga voljela
kada ga pogleda stidi se toga i nervoznije miluje njegovu sijedu kosu
nije ga voljela iz nepoznatog razloga možda je stigao u pogrešno proljeće
možda je bila premlada možda je voljela drugog možda je žudila za gradovima zemljama putovanjima nije znala
samo je ta nepoznata žudnja skliznula
tu
Tu u srce i potisnula njega jakog zdravog i veselog dok unosi ormare
u njihov novi stan dok slaže knjige po policama dok joj namiguje iz druge prostorije
dok joj donosi bombonjeru u bolnicu i ima lice srećnog oca
dok čita prije spavanja i odlaže naočare kraj sebe
tu
Tu uzima njegove naočare u ruke
i plače
Sada ga voli
On se preselio u njeno srce tu
Tu
***
Otkrivanje svijeta majki
Mi pričamo o ljudima s podsmjehom hineći da smo bolji od njih i da umjemo više
jedan je lažov drugi je lopov treći je glupak a ona mala plavuša ona je neviđena koza
naši nadređeni su kreteni naši podređeni su idoti i očigledno je ovdje samo nas dvoje nečemu vrijedimo u svoj ovoj žabokrečini jadu i dosadi
u ovoj mizeriji i površnosti u ovoj lokvici u koju se svako ispiša i ode
ti govoriš u pičku materinu nikad ne bih mogao postati ovakvom nakazom
dok mjerkaš svijet kojim smo omeđeni i ljude koji prolaze kraj nas
ja gledam kako pred mojim očima postaješ malom nakazom i osvajaš mi srce samo zato što naivno vjeruješ da se to nikad neće dogoditi i kad me pogledaš u oči u njima piše da neće i da si vrijedan ljubavi što tebe drži mirnim čitava dva dana
oduvijek si htio biti drugačijim potukao bi se zato umro bi samo da ne pristaneš
na ovo na ove ljude ovaj televizor i činjenicu da tvoj stomak postaje veći od tvojih čvrstih stavova
o dječače svijet velikih muškaraca je tegobno mijesto brazda preorana lažima
junaci su uvijek smješteni negdje u daleku prošlost
svaki dan dok se ustaješ i briješ oni su sve dalje od tebe a ti si sve usamljeniji
vrijeme je da otkriješ svijet majki možeš da staviš glavu na moj dlan
i one će doći iz dalekih dvorišta da te pomiluju i uspavaju
majke su uvijek blizu
sve one imaju u kući jednu malu sobu u kojoj čuvaju svoj plač slatkiše i brigu za tebe
Ne
kažem ja
ne brini nikad nećeš postati kao oni
moj dlan je hladan a tvoje čelo vruće i divlje
sve ovo oko nas sve što vidiš samo je scena samo je dekor našoj ljubavi
u priči u kojoj mi pobjeđujemo
***
Iza onih drugih vrata
Stalno to radim osim što maštam da ćeš me poljubiti u wc-u kada niko ne pere ruke i niko ne piša iza onih drugih vrata i osvojiti me potpuno tim poljupcem ja zavirujem u tuđe živote i pravim njihove zapisnike
u autobusu baba klati svoje kratke noge kao djevojčica koja ne može dotaknuti pod tako je daleko tako je daleko nikad neće porasti do njega
pun autobus njenih godina joj se podsmijeva ali ona će umrijeti prkosna vidim joj na licu
Profesorica matematike kupuje vibrator kaže pa ne mogu to raditi s učenicima
profesorica matematike je jako usamljena među brojevima i među ljudima ali ne mogu ti govoriti o tome dok me ljubiš jer neko može naići i dok ja zamišljam može mi pokidati sav moj paučinasti svijet i zato ćutim
Nisam ti rekla ni o mom prijatelju piscu koji fotografiše grč na licu njegove žene u trenucima razvoda da bi mogao poslije da piše o tome
Ti si premlad u tvom svijetu ljudi su još uvijek skupa i drže se čvrsto za ruke
Ne psuju jedni druge imaju oreol naših majki nad glavama koje nikada nisu govorile popuši mi kurac i jebem ti majku kretensku
One su imale kućne haljine umjesto plastičnih kućnih kuraca za sumorna popodneva
One su išle u rađaone a očevi su nam išli u lov i u rat
One su imale dlakave noge i pazuhe a oni su imali brkove
Mi smo glatke naši muževi su glatki oni idu u samoposlugu po uloške i supu iz kesice
Jedno je sigurno i naši roditelji i mi smo jednako nesrećni
Ali ne govorim ti o tome jer ti umiješ da me ljubiš a ja znam sve da zaboravim
u tom trenutku dok niko ne pere ruke
i ne piša iza onih drugih vrata
***
Nedjeljom
Nedjeljom na stolu ribarnice koprca se debeli šaran dok otac poseže za novčanikom
majka vadi veliki ceker iz torbe
a dijete tužnim i znatiželjnim očima gleda prvu smrt ubistvo šarana otetog iz bazena
Nedjeljom ja sam najusamljeniji čovjek jer sve ovo gledam iz prikrajka i nisam otac koji će djetetu čistiti šarana od koščica i nisam majka koja će ubrusom brisati njegove meke usne i nisam dijete koje će zaspati sito i pomalo prestravljeno jutrošnjim prizorom
Nedjeljom nakon što prođem pijacom i moje oči bivaju raznesene na sve strane grada u punim cekerima
ja odlazim slijep i prazan u obližnju kafanu da pijem
***
O mračnim sobama i muškarcima u njima
Ti čekaš da te ja zovnem u mračnu sobu i skinem jer već imam dovoljno godinama da bih to trebala znati o mračnim sobama i muškarcima u njima
Ti znaš da sam ja od onih žena što skidaju druge i same sebe i najzad legnu kraj tebe kao da će da umru i da im od tih grčevitih pokreta zavisi život jer ako ne umiru čemu onda sve to
Ti maštaš o trenucima kad si nježan kad si grub kad ja nestajem u tvojim rukama
i preoblikujem se u nešto drugo u majku u sestru u omiljenu profesoricu u doktoricu koja ti je vadila krajnike u radnu kolegicu sa velikim grudima
u život u smrt u sve ono što voliš i mrziš u čemu si htio da nestaneš da se uliješ da budeš da ne budeš
I mogao bi tako lako da me ubiješ samo ako progovorim i podsjetim te na to
da sam tvoja žena
***
Nije Epikurov vrt
''Kakav to bes i kakva namera ga nagoni da kruži
po šumovitim brdima i nežne ruke da povredi teži?''
po Sulpiciji
Moje međunožje nije Epikurov vrt ovdje nećeš naći ni čulne sreće ni spokojstva
kasno je poslijepodne i ja ne umjem da lažem
puna sam beskorisnih saznanja mudrosti umora kada sam bila mala plašila sam se smrti
ne volim crve koji migolje u kutijici u prodavnici opreme za ribolov u zgradi preko puta
pijem tri kafe dnevno više nego o seksu mislim o mogućnosti da me miluješ dugo po leđima
ljubav je nemoguća kao i blage ljetnje noći uznemirava
dječaci sa nogama sa rukama sa svojim štrkljastim udovima igraju košarku tu pored kuće
njihova tijela plešu i narušavaju harmonično sivilo igrališta
kažeš da lijepo je ovako kada se nasloniš na mene kada se opustiš kad ne misliš
priznaj da ti je lijepo kažeš mi
ali nije mi lijepo postoje mračni bunari postoje ljudi koji ne mogu postoji strah postoje siva igrališta gdje sam uganula nogu gdje mi je neko rekao šta hoću ja od njega šta hoću a ja sam rekla sve
i poslije umrla jer sve znači smrt
postoje ta mrčna mjesta gdje ne treba da ideš u lov mladiću
***
Utakmica
Djeca trče po kiši u gumenim čizmama lokve toliko puta opjevane pršte pod njihovim nogama
kao naše godine
ja starim majko ja starim sine
obala je neplivaču urečeno mjesto kazne odakle gleda koliko daleko ne može otići
a sve me mami
Ja sam umoran majko neke zemlje su predaleke moje oči nisu dječije
i imam tamne krugove okolo i imam crvene žilice unutra u oku imam te znakove
godine kao drvo godove kružne putanje kada sam spavao kada nisam spavao kada sam plakao
kada sam pio kada sam čekao da dođeš i rasporediš stvari po kući po svom
i spremiš ručak po svom i ispričaš mi kako treba da živim po tvom
onako kako ni ti nisi mogla
ali znaš da treba
da mi bude bolje
Otputovao sam u daleku zemlju daleko od tebe kenguri koji vise na tvom zidu
u predsoblju su mi sada bliže nego ti i sunce sija jače gore mi oči dok mu trčim u susret
da odigram s njim utakmicu sa svojim brzim nogama
sa suncem za vratom ja sam dobar fudbaler možeš da se diviš mojim vještinama majko
dok sanjaš da sam mlad
i čuješ kako udaram loptom o spoljni zid kuće kao da hoću da ga razmrskam udarcima
i banem u tvoju sobu unutra
ne brini za mene ja sam u onoj toploj zemlji ne vjeruj telefonima i plaču
ne vjeru j ljudima uopšte
to je bila samo još jedna utakmica
brat i ja smo tvoji vječni dječaci pogledaj smijemo se uokvireni iza napuklog stakla na natkazni
vani pršte lokve pod nogama djece
kapljice su svukud glasovi su svud sve se sliva niz okno u tvoj san
sve je u redu majko
tu sam
(pjesme iz rukopisa ''Čuda ljubavi'')